Bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin
Povijest bastiona Moro
Tijekom duge i dinamične povijesti strateški idealno smještenoga grada Zadra, velika je pozornost bila usmjerena na njegovo utvrđivanje. Noviji načini ratovanja i upotreba novijih tehnologija zahtijevali su osuvremenjivanje utvrđivanja gradova. U vrijeme Mletačko-turskog rata (1537. – 1540.) nad Zadrom se nadvija neposredna ratna opasnost, pa u grad dolazi veronski graditelj i glavni inženjer Mletačke Republike Michele Sanmicheli u ulozi projektanta. Novi projekt, između ostalog, uključuje i izgradnju triju bastiona. Godine 1574. dovršen je sjeveroistočni bastion, koji je od 1592. g. nosio naziv Bastion Sv. Marcele prema titularki redovnica benediktinki koje se nakon rušenja njihova samostana u Ninu 1492. godine sele u Zadar na prostor navedenog bastiona. Kasnije, u 18. stoljeću, preimenovan je u Bastion Moro prema mletačkom generalnom providuru Benedettu Moru.
Zadarski bastioni s vremenom gube svoju prvotnu obrambenu funkciju, pa su neki od njih tijekom 19. stoljeća, na sveopće zadovoljstvo gradskog stanovništva, koje je čeznulo za otvorenim i za razonodu ugodnim zelenim javnim površinama, prenamijenjeni u vrtove i perivoje. Prvi takav perivoj na mjestu Bastiona Grimani (danas Perivoj kraljice Jelene) otvara se 1829. godine. Da je i Bastion sv. Marcele (Bastion Moro) iskorišten u iste svrhe, svjedoči i zadarski publicist Coen Gastone, koji prenosi vijest da je 1. svibnja 1864. godine uz pratnju glazbe ovdje otvoren novi vrt te malen, ali dobro opremljen kafić u vlasništvu Antonija Cosmacendija.
Vrt među stanovništvom postaje poznat kao „Mali perivoj”. Osim šetnica i kafića, na krajnjoj sjeverozapadnoj strani nalazila su se i dva osmerokutna paviljona s karakterističnim gotičkim otvorima te ledana. Nju na mjestu umjetnog brežuljka nekoć korištenog za artiljeriju (cavaliere) 1863. godine gradi obitelj Cosmacendi, u čijem se vlasništvu nalazila i susjedna, vremenom proširivana, tvornica za proizvodnju likera.
Od Malog se perivoja, zbog gradnje palače obitelji Cosmacendi 1877. godine i kasnijega stambeno-gospodarskog objekta obitelji Salghetti-Drioli 1891. godine, do danas sačuvao samo mali sjeverozapadni dio.
Spojni bedem Nani-Dolfin
Na početnoj fotografiji ovog teksta, koja prikazuje kako to mjesto izgleda danas i kako je izgledalo oko 1892. godine, može se primijetiti cesta koja danas ne postoji, a spajala je bastion Moro i bastion Grimani (današnji Perivoj kraljice Jelene Madijevke).
Cesta je išla preko spojnog bedema Nani-Dolfin, izgrađenog sredinom 16. stoljeća. Dobio je ime prema tadašnjem zadarskom knezu Naniju i gradskom kapetanu Dolfinu. Vanjska linija spojnog bedema išla je preko zapadnog dijela bivše Tehničke škole (današnje zgrade SEP)! Spojni bedem srušen je 1907. godine kako bi se izgradila cesta podno bastiona Moro.
Na katastarskim mapama iz početka 19. stoljeća vidi se kako je dio grada oko bastiona Moro bio potpuno drukčiji od današnjeg. Nakon rušenja spojnog bedema nasuta je uvala i započeta je izgradnja zgrade za obrte i zanate (bivša Tehnička škola), koja je dovršena 1910. godine.
U nastavku donosimo još nekoliko fotografija na kojima se vidi Bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin:
Zanimljivost na ovoj fotografiji veslača je reljef s dva grba na bedemu desno gore. Taj reljef premješten je nekih 100 metara južnije i sada se nalazi sjeverno od ulaza u ledanu s natpisom: IL MUNICIPIO DI ZARA DEMOLITA LA CORTINA NANI DOLFIN PER CUI FU QUI MURATO IL SECOLAR RICORDO APERSE QUESTA VIA FRA I BASTIONI MORO E GRIMANI ANNO MCMVII (OPĆINA ZADAR SRUŠILA JE ZID NANI DOLFIN TE JE, UZ UZIDANU STOLJETNU SPOMEN-PLOČU, OTVORILA OVU ULICU IZMEĐU BASTIONA MORO I GRIMANI GODINE 1907.)
Na fotografiji Franza Laforesta iz 1880. g., s pozicije utvrde Fortini, dobro se vidi bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin.
I uvećani isječak:
- 1. Muzej Antičkog Stakla. O Bastionu sv. Marcele ili Bastionu Moro. Pristupljeno 9. studenog 2024.
- 2. Marija Stagličić, 2013., Graditeljstvo Zadra od klasicizma do secesije, Zagreb.