Parobrodi zadarske luke na fotografijama i razglednicama

Na mnogim razglednicama i fotografijama iz svih razdoblja česti su motivi stare i nove rive te brodovlja uz njih, a to nije slučajno. Brodovi su u Zadru, pogotovo u drugoj polovici 19. stoljeća, bili atrakcija koju je cijeli grad dolazio vidjeti. Pojavom parobrodarstva na Jadranu mnogo se toga promijenilo za Zadar, pa se čini važnim otkriti o kojim je brodovima riječ i koja im je bila funkcija.

Parobrod je brod pogonjen uz pomoć vodene pare, koja se dobiva iz kotlova na kruta ili tekuća goriva. Pogon može biti s bočnim kotačima i lopaticama (prvobitni oblik), propelerima ili turbinama. Prvi parobrodi pojavili su se u Europi i SAD-u krajem 18. stoljeća. Amerikanac Robert Fulton s putničkim parobrodom Clermont, koji je plovio rijekom Hudson oko 1807.godine, začetnik je komercijalne upotrebe parobroda. Prije uvođenja propelera, za pogon se upotrebljavao kotač s lopaticama. U početku se promet odvijao na rijekama i mirnijim vodama, dok se na moru uvodio sporije. Dana 4. prosinca 1818. godine Jadranom je zaplovio prvi parobrod – Carolina. Plovio je na relaciji Trst – Venecija.

Carolina, prvi parobrod na Jadranu

Nedugo nakon pojave prvih parobrodskih linija u zapadnoj Europi i Americi početkom 19. stoljeća započeo je i razvoj parobrodskog prometa na Jadranu.

U globalnim okvirima, kao i lokalno, parobrod je predstavljao pravu revoluciju u prometu. Tijekom tisuća godina pomorstvo se oslanjalo na drvene jedrilice čije su rute ovisile o vjetrovima i morskim strujama. Nasuprot tome, parobrod je omogućio plovidbu neovisno o tim prirodnim čimbenicima, donoseći novu dimenziju pomorskog transporta: predvidljivost, redovitost i točnost. U putničkom prometu, parobrod je pružao neusporedivu udobnost.

Iako su na početku postojale brojne poteškoće i strojevi su se često kvarili, parobrod je s vremenom postao iznimno sigurno sredstvo pomorskog prijevoza. U tom smislu, jedrilice – koje su ovisile o vjetrovima i strujama – nisu se mogle mjeriti s parobrodom. Parobrod je na moru postao ključni faktor za moderno funkcioniranje društva.

Već se 1836. godine u Trstu osniva parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd (njemački Österreichischer Lloyd, talijanski Lloyd Austriaco), koje će postati najjači brodar na Jadranu. Do kraja 19. stoljeća razvija se još niz društava koja parobrodima prometuju Jadranom i pritom dotiču i naš Zadar.

Osim društva Austrijski Lloyd, Zadar je bio važna tranzitna luka za još niz društava kao što su Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo na dionice (poznatije kao Ungaro-Croata) iz Rijeke, Zaratina iz Zadra, Dalmatia iz Zadra i mnoga druga.

Lloyd Austriaco

Već davne 1838. godine otvorena je prva parobrodska linija koja je povezivala Trst i Dalmaciju. Ta linija, koju je otvorio tršćanski Lloyd Austriaco, ljeti je kretala iz Trsta u 18 h svakog 5. i 20. u mjesecu, a zaustavljala se u Malom Lošinju, Zadru, Šibeniku, Splitu, Hvaru, Korčuli, Dubrovniku i Kotoru kao krajnjoj luci. Zanimljivo je da je vožnja trajala 49 sati podijeljenih na pet dana i noćenja u lukama.

Na sl. 1 prikazan je parobrod na kotač (kotač sa strane koji se rotira i pokreće brod). Iako je teško definirati koji je točno parobrod, vrlo je sličan Baronu Sturmeru, koji je plovio na liniji Trst – Kotor. Parobrod je privezan tik uz zadarski bastion sv. Dimitrija, koji je porušen 1874. godine. Najstarija je ovo fotografija Zadra s motivom parobroda.

Sl.1. Anonimni majstor, Stara Riva oko 1860. g., Sveučilište u Zadru, Znanstvena knjižnica

Iako je razglednica parobroda Delfino na sl. 2 poslana 1900. godine, njegov radni vijek završio je nekih desetak godina ranije, kada je poslan u rezalište. Dug je bio 63 metra i maksimalne brzine 9 čvorova.

Sl.2. Parobrod Delfino na staroj rivi oko 1900. g. Izdavač: Schöller

Slika broj 3 prikazuje perjanicu brodarskog društva Lloyd Austriaco, parobrod Graf Wurmbrand. Bio je to parobrod dotad neviđenih karakteristika. Dug 74 m i čudesne maksimalne brzine od 17 čvorova, plovio je na liniji Trst – Kotor. Prvi je to Lloydov brod s dva vijka. Imao je čak 34 člana posade, a parni strojevi su razvijali čak 2500 KS. Poznat je i po tome što je pristigao u pomoć nastradalima na potonulom Baronu Gautschu. Kasnije ga je zaplijenila ratna mornarica pa je obojan u bijelo te je služio kao bolnički brod. Naknadno je preimenovan u Citta di Zara, a izrezan 1932. g.

Sl.3. Parobrod Graf Wurmbrand na Novoj rivi oko 1899. godine, Sveučilište u Zadru, Znanstvena knjižnica

Sl.4. Parobrod Graf Wurmbrand na Novoj rivi oko 1899. godine

Parobrod Flora, dužine 80 metara i maksimalne brzine 11 čv, plovio je na liniji Trst – Kotor.

Sl.5. Parobrod Flora 1901. g. na staroj rivi

Baron Gautsch luksuzni je brod kompanije Lloyd Austriaco i sestrinski s brodovima Prinz Hohenlohe i Baron Bruck. Bio je dug 84,55 m, širok 11,6 m i gaza 7,5 m. Opremljen je trima vijcima i parnim strojevima snage 4600 konjskih snaga, mogao je primiti do 250 putnika, kojima je usluge pružalo 64 članova posade. Nakon preuzimanja, Baron Gautsch započeo je redovite plovidbe na povratnoj liniji koja je povezivala Trst, Mali Lošinj, Gruž i Kotor. Potonuo je nakon nailaska na protubrodsku minu 13. kolovoza 1914. godine.

Sl.6. Parobrod baron Gautsch oko 1900. g. u Zadru

Parobrod Prinz Hohenlohe porinut je 1908. godine u Dundeeju (UK). Ukupne dužine 83 m, širine 11,8 m te zavidne brzine, predstavljao je – poput Barona Gautscha – mjeru za udobnost i modernu plovidbu. Plovio je između Trsta i Kotora.

Sl.7. Prinz Hohenlohe u Zadru oko 1910. godine

Sl.8. Parobrod Maria Teresa na rivi u Zadru oko 1895. g.

Sl.9. Parobrod Galatea na rivi oko 1900. g.

Sl.10. Parobrod Galatea u Zadru oko 1900. g.

Parobrod Sultan bio je dug 61,4 m i razvijao brzinu od 9 čv. Plovio je na liniji Trst – Kotor. Kasnije je prešao u kompaniju Dalmatia (1910. godine). Potonuo je kraj Pule od eksplozije morske mine.

Sl. 11. Parobrod Sultan oko 1890. g. na staroj Rivi

Sl. 12. Parobrod Albanien na rivi u Zadru

Parobrod Palatino na sl. 13 sestrinski je brod Prinz Hohenlohea i Barona Gautscha. Prvotni naziv bio mu je Baron Bruck, no naknadno je preimenovan u Palatino. Porinut je 1913. godine.

Sl.13. Parobrod Palatino u Zadru oko 1920. g.

Kompanija Ungaro-Croata

Učinkovitost parobrodskog prometa dovodi do sve većeg broja brodova i linija te nastajanja novih brodarskih kompanija u vlasništvu naših ljudi. Godine 1891. dolazi do spajanja dviju kompanija, Parobrodarstva Ivan Krajacz iz Senja i Mate Švrljuga i drugova iz Rijeke u novu kompaniju Ungaro-Croata iz Rijeke. Brodovi Ungaro-Croate bit će česti gosti zadarske luke, a danas krase brojne stare razglednice Zadra. Simbol kompanije bijela je šestokraka zvijezda na crvenoj podlozi, koja se isticala na dimnjacima parobroda, što je bila uobičajena praksa za lakše raspoznavanje brodova.

Zbog snažne konkurencije, kompanija Ungaro-Croata prisiljena je graditi brže i kvalitetnije brodove za plovidbu Dalmacijom. Jedan od njih je i Pannonia izgrađena 1896. g. u Newcastleu. Dužine 66,8 m i maksimalne brzine 16 čvorova, s kabinama za 46 putnika prve klase i 34 kabine druge klase, predstavljao je brod luksuza, iznimne kvalitete i performansi. Na brodu je plovilo 39 članova posade. Vozio je na liniji Rijeka – Kotor i čest je motiv na razglednicama i fotografijama grada Zadra, ali i ostalih dalmatinskih luka. Prodan je 1930. godine u Grčku, a kasnije potopljen za vrijeme njemačkog zračnog napada.

Sl.14. Parobrod Pannonia pri iskrcaju putnika, oko 1900. g.

Sl.15. Pannonia ispred nove rive oko 1900. godine

Gödöllö je sestrinski brod parobroda Pannonia, izgrađen nekoliko godina kasnije, 1902. godine. Dug 68 m i brzine 15 čvorova, plovio je na relaciji od Rijeke do Kotora. U prvom svjetskom ratu bio je naoružan topovima te je sudjelovao u prijevozu vojnika. Kasnije je prešao u Jadransku plovidbu i promijenio ime u Zagreb, a nakon Drugog svjetskog rata preimenovan je u Dalmaciju. Još jednom je mijenjao ime 1963. godine u Cres, a 1966. godine izrezan je u staro željezo.

Sl.16. Parobrod Gödöllö oko 1905. godine na novoj rivi

Sl.17. Godollo na novoj rivi oko 1905. g.

Brod Croatia kompanije Ungaro-Croata plovio je na liniji između Rijeke i Metkovića. Bio je dug 50,2 m i plovio brzinom od 12,5 čvorova. U Drugom svjetskom ratu zaplijenili su ga Talijani, a kasnije Nijemci. Iako ga je 1944. godine potopila engleska topovnjača, 1946. g. ponovo je zaplovio kao Hrvatska u vlasništvu Jadrolinije iz Rijeke, a 1964. g. izrezan je u staro željezo u Splitu.

Sl.18. Parobrod Croatia 1901. g. na novoj rivi u Zadru. Izdavač: Schönfled

Sl.19. parobrod Croatia na staroj rivi oko 1900. g.

Sl.20. Parobrod Croatia na staroj rivi oko 1900. g.

Parobrod Istriano kompanije Ungaro-Croata bio je dug 37,5 m i plovio brzinom od 13 čvorova. Plovio je između Rijeke i Pule, a povremeno i do Zadra.

Sl.21. Parobrod Istriano na staroj rivi. Oko 1906. g. Izdavač: Schönfled

Parobrod Budapest bio je dug 51 metar i razvijao brzinu od 13 čvorova.

Sl.22.Parobrod Budapest na staroj rivi oko 1900. g., kolorizirano.

Iako je plovio na liniji između Rijeke i Trsta, parobrod Daniel Erno (sl. 23) ponekad je kao zamjenski brod plovio i prema Dalmaciji, pa tako i u Zadar. Godine 1918. pogodio ga je torpedo savezničke podmornice kod Vira, kada je na njemu poginulo deset ljudi. Ipak, nastavio je s plovidbom, a izrezan je 1935. g.

Sl.23. Parobrod Daniel Ernö na novoj rivi 1911. g.

Parobrod Pola na sl. 24 bio je dug 43,5m i brzine 13 čvorova. Uglavnom je plovio uz obalu Istre. Izgrađen je 1890. g., a izrezan 1934. g.

Sl.24. Parobrod Pola na staroj rivi u Zadru oko 1906. g.

Parobrodarske kompanije u Zadru

Zadarska vlast i javnost sve više shvaća nužnost napuštanja tradicionalnog brodskog prometa na jedra i prelazak na paru. U Narodnom listu od 4. kolovoza 1880. godine piše:

„Po brzini pojeftinjuje se prevoz, pa tim olakšava trgovačka takma u korist trošaca. Parom usavršene komunikacije zatiru put glađu u nerodnih godinah, kao što smo mogli opazili ove godine radi lanjske nerodice. Para bolje sbližava razna plemena, razne uljudbe, razne zemlje i države. Odtuda postaje moćnim kulturnim pokretalom, izpred kojega bježi varvar i vandal. Parobrodi otvaraju nove trgovačke puteve i luke, nova tržišta odkrivaju, pa probijaju napokon i led, da prokrče trgovini sjevero-iztočni put oko Evrope. Para je i uslov miru, stvarajuć ga dugotrajnijim i obćenilijim….Zato raste po pari trgovačka radinost i obrt oživljuje. I političkim i družtvenim razmjeram čovjeka pojedinca i naroda para je promicatelj. S toga nije čudo, ako i na moru podlegava jedro pari, te se svake godine pojavljuje sve veći broj parobroda po svih morih i u svih morskih državah. Jedro stagnira, gdje jošte nenazaduje, akoprem treba reći, da nazaduje svagdje…“

Zaratina, Dalmatia

Od 1892. godine u Zadru djeluje zadarski brodar Zaratina, koji je kasnije, 1908. godine, postao dio veće kompanije Dalmatia, koja je nastala kao udruženje nekoliko manjih brodara iz Dalmacije.

Parobrod Falco zadarskog brodara Zaratina dug je 27,5 m i brzine 9 čvorova.

Sl.25. Parobrod Falco, Zaratina. Oko 1905. g.

Parobrod Zara (sl. 26 i 27) dug je 43 metra i brzine 11 čvorova. Porinut je 1902. g. u Rotterdamu. Svaki brodar po tradiciji je imao barem jedan brod imenovan po matičnom gradu, pa tako i Zaratina. Plovio je po zadarskom području, ali i do Rijeke i Trsta.